U isto su vrijeme, na udaljenim krajevima svijeta, i drugi ljudi sanjali i razmišljali o istim udaljenim himalajskim predjelima. Planirali su svoje putovanje u iste dijelove Nepala kao i naša mala grupa, ne znajući jedni za druge. Imali su pred sobom iste geografske karte, čitali iste putopise i promatrali iste ucrtane puteve i vrhove. Teoretski bi bilo moguće promatrati njihovo putovanje od samog polaska, usporedivo s našim. Moglo bi se u određenim vremenskim razmacima pratiti do koje su točke puta stigli krećući s različitih strana. Ali to ne bi bilo osobito značajno, sve do mjesta, odnosno trenutka kada su se ti putevi sastali.

Da se putevi ne presijecaju, vrlo vjerojatno putnici uopće ne bi znali jedni za druge. Neki bi poklonici prošlih, današnjih, a i budućih putovanja, voljeli znati od kada bi unatrag trebalo pratiti naizgled slučajno sastavljene ljude na njihovim putovanjima. Možda bi se u nekom davno prošlom vremenu mogao prepoznati početak njihove usudbene povezanosti i neizbježivosti njihovih prije zacrtanih susreta. Neki ljudi putuju misleći da su na velikom zajedničkom putovanju sa svim ostalim putnicima. Za njih pojedinačni putevi mogu izgledati kao beznačajne stranputice. Drugima se čini da svako putuje svoj neponovljivi, usamljeni, neovisni put, koji se samo slučajno dodiruje s putevima drugih. Premda su mnogi ljudi ostvarili brojna putovanja i mnogobrojne susrete, do sada su se množile samo različite slutnje o povezanostima pojedinačnih usuda, bez zadovoljavajućih konačnih odgovora.

<- Pripreme za put

-> Polazak