Vjetar i snijeg zadržali su ih dva dana na South Solu. Na oko 8,500 m podigli su šator 28. svibnja. Hillary je skužio ujutro da su mu se čizme smrznule vani i trebalo mu je dva sata da ih ugrije i obuče. Čim se uspio obući kreće s Tenzigom na zadnji pokušaj uspona, noseći 10 kg opreme na leđima. Ključni potez posljednjeg dijela uspona je 12 m stijene koja je kasnije nazvana Hillary Step.

Naime, Hillary je primjetio pukotinu između stijene i leda i tu je vidio svoju šansu da zabije klin i da pređu ovaj dio.

Hillary Step je posljednja ozbiljna prepreka do vrha. Danas se taj dio prelazi uz pomoć fiksirane užadi, koju tamo postavljaju obično onaj tim koji se prvi popeo gore u sezoni. Kako je na Mount Everestu velika gužva posljednjih godina, Hillary Step je danas vrlo frekventno mjesto i često je baš na tom mjestu - gužva. Penjači su prisiljeni čekati u redu da bi krenuli s usponom ili se spustili (red da dođu do užadi). To ih bitno usporava pa i ugrožava tijekom osvajanja Mount Everesta, preopasno je tamo čekati, no, da se vratimo na temu!
Kad su Hillary i Tenzig konačno prošli taj Hillary Step više nisu imali problema. Došli su do vrha u 11:30 prijepodne. Toliko su si bili dobri i poštovali jedan drugoga da nisu htjeli reći koji je od njih dvojca bio osoba koja je doslovno prva stala na vrh. Tamo su proveli samo 15 minuta. Hillary je slikao Tenziga. Kad su pitali Hillaryja zašto nema niti jedne njegove fotografije s vrha, na svima je Tanzing, rekao je da Tanzing nije znao rukovati s fotoaparatom, a "vrh Mount Everest nije baš dobro mjesto da ga počne učiti kako da ga koristi". Na fotografijama Tenzing maše zastavama Britanije, UN-a, Indije i Nepala.
Poznata fotografija Tenzinga na vrhu

Tenzing je ostavio čokoladice u snijegu u znak zahvale, a Hillary križ koji su mu dali prije polaska. Nemojte zaboraviti da je onda oprema za penjanje bila vrlo "primitivna" u odnosu na današnju, oslanjali su se na vlastitu snagu ne na pomoć fiksne užadi i slično. Nisu ni karte imali, a kamoli nešto drugo! Oni pojma nisu imali ni da li će gore moći disati, hoće li imati gdje doslovno stati kad dođu gore. Uspon je bio toliko strašan da su obojica zaključili da sumnjaju da će ikad itko pokušati ovakvu strahotu proći. Zamislite samo! U to vrijeme se uopće nije znalo da li je moguće za čovjeka da dođe na tu visinu, da li tamo uopće ima kisika?! A oni su krenuli! Zašto? Pa, vjerojatno iz istih razloga kao i George Mallory koji je dao poznatu izjavu 1924. godine zašto se penje na Mount Everest "Because it is there!".


Izvor i foto: diavolo.blog.hr